,,Kroz istoriju, pandemije su tjerale ljude da raskinu sa prošlošću i zamisle svoj svijet iznova. Ni ova nije drugačija. Ona je portal, prolaz između jednog svijeta i narednog.

Možemo odabrati da prođemo kroz njega, povlačeći za sobom lešine naših predrasuda i mržnje, naše pohlepe, naših banki podataka i mrtvih ideja, naše mrtve rijeke i zadimljeno nebo iza nas. Ili, kroz njega možemo lagano proći, sa malo prtljaga, spremni da zamišljamo drugačiji svijet. I spremni da se borimo za njega.”
Arundhati Roy

Korak unazad predstavlja prisustvo odnosno odsustvo autorki. Otuda samo jedna autorka u najužem izboru može i ne mora da govori o kvalitetu književnosti koju pišu žene, ali sasvim sigurno govori o atmosferi na književnoj sceni i nedostatku sluha izdavačkih kuća i mejnstrim kritike za nove poetike i žanrove i nestandardne autorske glasove.

S druge strane, hrabrije iskorake je na scenu donela eksplicitnija tematizacija Jugoslavije i jugoslovenstva, koja se, osim kroz temu rata i jugonostalgiju, sada pojavljuje i kao potreba za preispitivanjem sadašnjosti, poziv na akciju i odgovornost i želja  za odupiranjem zaboravu i istorijskom revizionizmu.

Rad na ovom istraživanju za nas je predstavljao višestruki izazov. Pre svega, zašle smo u polje kojim se ranije nismo bavile. Sav rad, od prikupljanja podataka, preko njihove analize, do tehničke obrade teksta i uređenja publikacije, radile smo volonterski.
Ipak, i pored svih prepreka, uspele smo da svoju zamisao realizujemo do kraja i da naučimo mnogo toga o savremenim književnim scenama u regiji, kako na nivou kritike, tako i na nivou nejednake zastupljenosti književnica. Ovo istraživanje vidimo kao prvi korak i presek trenutnog stanja, kako bismo sa ovako jasnom slikom dalje mogle da sa feminističkih pozicija utičemo da se to stanje poboljša.