Gde su naše stare knjige?
Piše: Neva Grujić (14)
Piše: Neva Grujić (14)
Bolji mi, Lamija Begagić (Fabrika knjiga, 2020.) Za Bookvicu piše: Tamara Sokić Za zbirku Bolji mi se može reći da u sebi sintetiše dve oprečne ideje: srednjovekovnu memento mori (pomišljaj […]
Iako kratak po obimu, roman Tuđa kost bogat je različitim nivoima preispitivanja pozicije žena, bilo da u njihovom svetu eksplicitno (kao kod Ruže) ili implicitno (kao kod Dragane) vladaju patrijarhalni odnosi. Intimna (is)povest unuke o ženama koje su obeležile njen život, kao i lično iskustvo odrastanja i ženskog sazrevanja, ispričana je na svež način.
Korak unazad predstavlja prisustvo odnosno odsustvo autorki. Otuda samo jedna autorka u najužem izboru može i ne mora da govori o kvalitetu književnosti koju pišu žene, ali sasvim sigurno govori o atmosferi na književnoj sceni i nedostatku sluha izdavačkih kuća i mejnstrim kritike za nove poetike i žanrove i nestandardne autorske glasove.
S druge strane, hrabrije iskorake je na scenu donela eksplicitnija tematizacija Jugoslavije i jugoslovenstva, koja se, osim kroz temu rata i jugonostalgiju, sada pojavljuje i kao potreba za preispitivanjem sadašnjosti, poziv na akciju i odgovornost i želja za odupiranjem zaboravu i istorijskom revizionizmu.
Na prvoj stranici romana nalaze se stihovi „Pioniri maleni, mi smo vojska prava, svakog dana rastemo ko zelena trava“, dok se na poslednjoj stranici nalaze pogrešno ispevani, kao i u samom naslovu.
Pripovedanje kroz istoriju grada ili ličnu istoriju nalazimo kod mnogih autorki i autora, od Andrića do Dubravke Ugrešić. To nije ono što je problematično u kontekstu ovog romana, međutim, potrebno […]
Januar na domaćoj kulturnoj sceni iz godine u godinu obeleži događaj koji nekima donese, za praznično razdoblje karakteristične, razloge za slavlje, a većini momenat otrežnjenja. Radi se o dodeli […]
Roman je formalno fragmentaran i nehronološki. Fragmentima sopstvenog traumatičnog fizičkog i duhovnog sazrevanja pripovedač u početku nastoji da dočara beznadežnu atmosferu ratnih devedesetih i način na koji takva stvarnost i […]
Met Roka, dakle, iako oličenje jedne vlasti i jednog (socijalističkog i kosovskog) društva i njegovog raspada, pre svega je, a to je ono što i naslov romana sugeriše, pojedinac, individua […]
Šuma i medvjed sa kraja romana jesu nešto što dječakov život ugrožava spolja, baš kao i brutalni zahtjevi društvenog života, ali istovremeno predstavljaju i nešto duboko unutrašnje, tajnovito i opasno, […]